Često se u najavama nekih sportskih događaja ili nakon njih sportaši i treneri dotiču psiholoških termina da bi objasnili rezultatski uspjeh ili neuspjeh.

Koncentracija, komunikacija, pravilna motiviranost, samopouzdanje, nastup pod pritiskom, postavljenje ciljeva, brzina reakcije, emocionalna kontrola… samo je dio tih psiholoških razloga koji utječu na efikasnost izvedbe sportaša, a oni su i dio psihološke pripremljeme na kojima sportaš radi sa sportskim psihologom

Rad sportskog psihologa ima dva smjera:

 1. Edukativno-projektivni razgovori – razgovori o određenim temama koje utječu na izvedbu sportaša

- aktualnostima s treninga, natjecanja, privatnog života…

- pravilnoj usmjerenosti na trening i natjecanje

- načinima suočavanja sa stresom

- načinu razmišljanja

- kontroli tijela (ponašanja)

- kontroli emocija

- motivima i očekivanjima

- postavljanju ciljeva

- donošenju odluka

- prošlom natjecanju

- pripremi za slijedeće natjecanje

- socijalnim normama i vrijednostima

2.  Mentalni trening – koji je obavezan dio rada na psihološkoj pripremi

Mentalni trening se može shvatiti kao „priprema“ terena da se sve ono što se razgovara „bolje“ primi, tj. da se poveća vjerojatnost efikasnosti razgovora. Vježbe koje su uključene u mentalni trening možemo podijeliti u 3 grupe

1. Tehnike za poboljšanje usmjerenosti na aktivnost (pažnja, koncentracija...). Cilj je omogućiti sportašu da bude usmjeren na ono što je bitno, onoliko dugo koliko je to efikasno za njegovu izvedbu, te kako brzo i točno mijenjati fokus pažnje.

2. Tehnike za regulaciju opće razine pobuđenosti. Sportaš pokazuje najbolju efikasnost ako je mentalno opušten, a tjelesno optimalno pobuđen. Cilj je omogućiti sportašu ostajanje u optimalnoj razini pobuđenosti.

3. Tehnike za predočavanje motoričkih aktivnosti. Ovim mentalnim vježbama sportaš usavršava osnovne elemente svoje vještine (tehniku) kao i njihovo povezivanje u složenije elemente (taktiku). Nadalje, pripremljeniji je na buduće događaje: sugerirajući si o čemu želi misliti, kako se želi ponašati i osjećati u nekoj budućoj realnoj situaciji (natjecanju), te time povećava vjerojatnost svoje kvalitetne izvedbe.